недеља, 20. новембар 2011.

Svetski dan deteta

Kazu da je danas Svetski dan deteta.
Kazu kod nas zivi 140 000 dece ispod donje linije siromastva.
Kazu jos da 60 000 dece prima socijalnu pomoc.
Hm, nije tesko izracunati da je razlika 80 000 i ja se pitam se sta je sa njima.
Da bi se dobila socijalna pomoc postoji odredjena procedrura, komplikovana, kao i sva ostala birokratija u ovoj zemlji. Ovih dana cu da se upustim u tu pustolovinu, ali o tome drugi put, pa po nesto znam. Potrebno je dosta dokumentacije, plus sve to overeno u opstini.
Pretpostavljam da dosta dece potice iz porodica u kojima roditelji mozda nemaju nikakvo obrazovanje. Neka deca verovatno nemaju ni roditelje koji se brinu o njima. Setite se dece ulice.
Mozda neki ne znaju ni kako to da urade. Mozda ne znaju ni da imaju pravo na pomoc.
Pitam se ako drzava vec zna da postoji tih 140 000 zasto se ne potrudi da svi oni dobiju pomoc.
Priznajem da ne znam kako to funkcionise. Evo pokusala sam da nadjem na netu kako su uopste dosli do te brojke i sta to znaci. Da li ta deca nemaju tri obroka dnevno ili nemaju ni jedan, ili su do toga dosli na osnovu proseka licnog dohotka. Nema. Nista ne pise o tome.
Pise samo da ce se odrzati neka izlozba decijih radova u Skupstini, valjda, i da ce prva tri dobiti nagrade. Odlicno, neko ce moci lepo da se slika. Sa detetom. Po mogucnosti siromasnim. Mozda ce da uslikaju i kako jedu slatkise i piju sokove kojima su ih velikodusno pocastili.
A sutra, sutra ce i dalje ta deca da zive ispod linije siromstva, ma sta to znacilo, a uslikani ce imati vaznija posla od toga da nesto ucine za tu istu decu. Za svu decu u ovoj zemlji.

3 коментара:

  1. Bojim se da nijedna država nikada neće zbrinuti svu decu. Pogotovo ova naša korumpirana, gde se dece sete pred izbore, u reklamne svrhe.
    Dobro si to opisala.
    Šta mi, kao pojedinci, možemo da uradimo? Radimo i izdržavamo svoju decu, vaspitavamo ih da budu bolji nego mi. Materijalno pomognemo kome možemo, ne moramo daleko - tu su rodjaci, prijatelji, poznanici...Državu da pritiskamo izborima, gradjanskim inicijativama, blogovima, prijavama, inspekcijama...

    Možda izgleda malo i utopistički, ali ja ne umem bolje.

    ОдговориИзбриши
  2. Kao pojedinac se trudim da radim nesto, znas i sama, ali ipak neke stvari se mogu uraditi samo na nivou drzave.
    I jbg ne mogu da se pomirim sa tim da grad daje pare za one masine za ciscenje trotoara od zvaka, a da nema para za svratiste i narodne kuhinje.
    I ne, nije to brkanje baba i zaba. Uvek sam bila od onih sto se zalazu za to da zemlja treba da ulaze u recimo kulturu i u teska vremena i sl. stvari, ali ipak nesto zaista mora biti prioritet.
    Deca su sama po sebi najosetljiviji deo stanovnistva koji najlkase moze da bude ugrozen, i siromastvom, i zlostavljanjem, i oduzimanjem bilo kojeg prava.
    Ako su jos sa teskocama u razvoju, invaliditetom ili Romi, onda je to jos vise izrazeno.

    ОдговориИзбриши
  3. "Deca su sama po sebi najosetljiviji deo stanovnistva koji najlkase moze da bude ugrozen, i siromastvom, i zlostavljanjem, i oduzimanjem bilo kojeg prava.
    Ako su jos sa teskocama u razvoju, invaliditetom ili Romi, onda je to jos vise izrazeno."

    Tako je. No, kod nas su prioriteti drugačiji. Deklarativno smo za decu, praktično ih bijemo po kućama, slabo školujemo i ostavljamo im gomilu nerešenih političkih i ekonomskih zavrzlama. Srbija je penzionerski geto.

    Vreme je...za revoluciju:)))))

    ОдговориИзбриши