среда, 25. април 2012.

Nešto o čemu ćutimo


Začuđujuće je kako odbacujemo i sa prezrenjem gledamo na krizu srednjih godina, dok za teškoće koje sobom nosi pubertet svi imamo razumevanja.
To je trebala biti prva rečenica mog novog bloga.
Ostale su bile napisane u glavi, ali zbog nedostataka vremena, lenjosti ili čega već,  nije  ni bitno, odlagala sam njihovo pisanje na ekranu.
Možda zbog toga što su napisane reči isto što i dela, ono što ne možeš vratiti nazad,  i što čine da se neke stvari zaista dogode.
Kako god, umesto bloga, evo razgovora koji se poveo između N. i mene, a povodom te rečenice:

JA:
Ja počela da pišem novi blog. Ne za b92, neko poluzezanje, za bloger ili za b4c.
Ili najverovatnije za nigde, jer sam napisala samo jednu rečenicu, i već mi se ne da dalje.
:)
Da, ja sam ona što odustaje odmah na početku. :P
Prva i po svoj prilici jedina rečenica :
Začuđujuće je kako odbacujemo i sa prezrenjem gledamo na krizu srednjih godina, dok za teškoće koje sobom nosi pubertet svi imamo razumevanja.

N.: 
Ah, onda taj blog znam... Sa mnom si ga razrađivala.

JA:
Dalje bi bilo o predrasudama, kako kod muškaraca tada dolazi do preispitavanja koja se odnose na posao i izgled, i koja rešavaju kupovinom crvenog kabrioleta, a kod žena bla-bla-bla…
Pa o depresiji, ličnom rastu, sebičnosti.
Da, sve znaš, evo neću više. :)

N.:
Suština jeste da mi kad stupimo u život bivamo učeni da on ima neku svrhu, neko ispunjenje: školu, fakultet, brak, decu, poslovni uspeh i imovinu... Cvrc.  Nemalo iznenađenje nas zatekne kad otkrijemo da ništa nije tako: nikakvo nas stabilno i trajno blaženstvo ne zatekne šta god od ovog dostigli.

JA:
Nastaviću da pišem ako ćeš i tamo da komentarišeš. :)
Da, ja imam običaj da kažem: niko nam nije rekao da će biti ovako, zašto?!
A onda sama sebi dam odgovor, koji zavisi od trenutnog raspoloženja. :)

N.:
Na 92-ojci bih i komentarisao (možda, zavisi od raspoloženja i vremena).

JA:
Tamo ja takav tekst nikad ne bih objavila.
To je možda samo za bloger, gde imam 9 čitalaca! :)
Ima tu još tema (samo ja nemam znakova na ovoj !""#$$ tastaturi)

JA:
Brak kao posvećenost principu ili osobi, ili oboje… Verovanju ili ubeđivanju sebe ili drugih u neopozivost toj posvećenosti, menjanju argumenata zavisno od ugla posmatranja, ili pre prelaska od opštih ka pojedinačnim...

N.:
Današnji brak je institucija pravljena za prethodne vekove.
Ideja jeste bila da se obezbedi podizanje potomstva. On, brak, ima svoju biološko opravdanje.

JA:
Misliš na formalni brak?
Ili na odnos dvoje ljudi?

N:
Brak…predviđen je da traje dok deca ne stasaju.
A šta posle toga?
Jer brak se najpre shvata kao socijalna institucija, na to mislim.
U sadašnjem francuskom zakonodavstvu preljuba je izbačena kao dovoljan razlog za raskid braka.
To hoču da kažem: brak se menja, njegova forma.

JA:
Da, ali i posle toliko vekova čovek još nije smislio bolju socijalnu instituciju za tako nešto.

N.:
Naravno. No, ona će pretrpeti izmene, i već ih trpi.

JA:
Mislim da je Jovo Toševski imao teoriju da savremeni čovek treba da ima dva-tri braka, jer se produžio životni vek.

N:
Upravo tako.
Ne baš, recimo, 23, ali nije neobično (niti će biti za 200-300 godina) da imaš tri-četiri braka.

JA:
Pa koliko onda, ako nije tačan odgovor 1? :)

N.:
Brak je predviđao da se živi 50-60 godina. Šta ćemo sa onih trideset koje se kao višak danas pojavljuju.
Naravno, uvek će biti onih koji veruju u tu jednu i jedinu i trajnu ljubav. I ja sam bio među   njima.
 Ljubav je kao reč nespretna. (To smo već utvrdili.)
Recimo, S. ja i dalje volim, ali ne dovoljno i ne na potreban način.
U stvari – otkrio sam da najviše i neizmerno volim samo sebe, naravno.

JA:
Da, upravo ti htedoh reči da se tu ne radi o ljubavi, već o tome da li je moguće da postoji odnos u kojem će uvek biti neotkrivenih strana, ma koliko godina proveli pored neke osobe. Gde nestane, i zašto, potreba da se te strane traže i razumeju.
Mislim da je to ono sto nas drži pored nekog ili otera, a ne ljubav.

N:
Ne, to si postavila idealistički...
Nije tako.

JA:
A to što voliš sebe nije ništa loše, naprotiv. Ja verujem da onaj ko ne ume iskreno da voli sebe, ne ume da voli ni druge.
Nego, kako ti misliš da jeste?
Jedan, ako ne i najbitniji uslov, jeste da taj neko pored tebe treba da ima približno istu sliku o tome kako odnos, a i život treba da izgledaju.
Onaj pesimista u meni, koji ide linijom manjeg otpora:), skoro je sebe još odavno ubedio da je mala ili gotovo nikakva šansa da u životu sretneš tog nekog, sa tom približno istom slikom.

N.:
Ne znam. Nekako jeste. A znam da onako kaošto ti kažeš nije.
Ljudi uživaju u drugim ljudima kao što uživaju u hrani, vinu, smehu, seksu. Dokle god to traje, stvar funkcioniše.

JA:
Ali pitanje i jeste zašto i kada prestane to uživanje.

N.:
Sve se na ovom svetu troši, osobito ako se ne neguje i ne ulaže u njega. Pa i ljubav. Ako nije već ispočetka bila zasnovana na previše kompromisa i previda.

JA:
Da, da, ali zašto nestane ta želja i potreba za negovanjem? Znaš da treba da se neguje, znaš da tog nekog i dalje na neki način voliš, ali se ipak okreneš i kažeš dosta, ja to više ne mogu, ne mogu da ulažem u taj odnos, ne mogu da pronalazim stvari koje će ga činiti zanimljivim.

N.:
Moj česti primer je kako s godinama one dlačice što štrče kod partnera iz nosa neslućeno narastu, postanu prava šuma ;) Tu je braku kraj.

JA:
;)

A onda su počeli u horu da viču moj šporet i N.-ove kolege iz kancelarije, inače bismo sigurno došli do nekog pametnog zaključka







17 коментара:

  1. @A to što voliš sebe nije ništa loše, naprotiv. Ja verujem da onaj ko ne ume iskreno da voli sebe, ne ume da voli ni druge.
    @Da, da, ali zašto nestane ta želja i potreba za negovanjem?

    nikada ne dolazi to samo po sebi, nikada nije iznenada, samo se baca pod tepih primeceno. sve se moze primetiti na vreme, samo ako hoce. prvu recenicu koju sam ti citirala smatram za 21.v. normalnu, ali tako ni jedna zena nije vaspitavana u nasem podneblju. nikada nisu sebe volele, uvek su primarni bili drugi, deca, svekar i svekrva, muz i sve drugo. one, ma ajde.

    zanimljivi su ti ovde postovi...

    ОдговориИзбриши
  2. da sumiramo:

    Marriage is a great institution, but I'm not ready for an institution yet.

    Mae West

    :)

    ОдговориИзбриши
  3. @anoniman (hm?)
    sinoc gledala "vazno je zvati se ernest". od svih izgovorenih recenica, a ima ih zasita sjajnih (odlicna predstava, preporuka za gledanje), ja sam zapamtila samo jednu koja ce ti se verovatno svideti-brak je uvek posledica greske.
    :)

    ОдговориИзбриши
  4. @ DIIM
    "zanimljivi su ti ovde postovi..."
    drago mi je cuti. vec sam pocela da pitam da li je tako. :)
    vidim ima ulaza, ali niko ne komentarise...

    ОдговориИзбриши
  5. mozda. :)
    pazi na sta sad naletih
    http://www.youtube.com/watch?v=u-h-eTcQiHs&feature=g-all-f

    ОдговориИзбриши
  6. uu mudro, nema šta:))

    'Sve se na ovom svetu troši'

    istina.

    i svi mi upadnemo u klišee koje sebi nismo želeli, pa se nerviramo što se ne trudimo, podivljamo, hoćemo sve iz početka..
    prijatelj mi je poklonio mantru: 'nije bitno šta si uradila, važno je kakvi su ti planovi..'. kad me nešto 'žulja', konsolidujem postojeće, tražim nove izazove..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. @krofnica
      hoćemo sve iz početka...
      'nije bitno šta si uradila, važno je kakvi su ti planovi..'.

      mislis da je to moguce, da se zaborave reci i dela i nastavi dalje kao da ih nije bilo?

      meni to tesko ide od ruke. kad se najmanje nadam i kad bih najmanje zelela, iskoce od nekud i pocnu da svetle kao one reklame sto se pale i gase, pa ti prosto nemoguce da ne okrenes glavu ka njima. cak i ako se odupres, kraickom oka ih zakacis i nesvesno zapamtis njihov sadrzaj.
      kako bi bilo lepo da u glavi postoji opcija delete :)

      Избриши
  7. Moguće je. Čovek ubedi sebe u svašta:)))

    Doživotni brakovi, i to monogamni, nisu prevaziđena kategorija. Samo su naporni u pičku materinu! To mogu samo nindže. Oni što kontrolišu rad srca i mogu da izgledaju mrtvi po pola sata, a onda prebiju bed gajse i posle uređuju vrt.

    Šalu na stranu, N. je uočio dve bitne stvari: ljudi jedino iskreno vole sebe i srednje godine nisu ćup pun zlatnika na kraju duge.
    Ona istočnjačka - ne možeš promeniti druge, samo sebe - nigde ne dobija bolju povrdu nego u bračnom životu. Ako nisi u brak ušao sa već previše kompromisa, glumeći nešto što nisi, onda prolazni platoi i zastoji u međusobnom odnosu ne znače kraj. Tu, uz onaj nindža trening, možeš da razvijaš međusobni odnos do neslućenih granica.
    Znaš kako sopstvene roditelje u pojedinim trenucima mrziš najviše na svetu, i do detalja se sećaš kako su te u pojedinim trenucima užasno povredili, sputali ili kaznili, pa spontano pređeš preko toga i znaš da te vole kako te nikad niko neće voleti (slično osećaš i za sopstvenu decu)...e, ako nađeš jedan takav muški/ženski primerak, onda ne odustaješ od njega zato što ga trenutno mrziš ili neko drugi ima "novije" telo i "svežije" se divi tvojim kvalitetima.
    Prosto, ti jedina imaš moć da osmisliš i promeniš sopstveni život, muškarci tu samo dodaju flejvor. Pravi flejvor čuda čini, ali špagete su dobre i bez bosiljka:)

    Naravno, ovo je samo jedan mogući scenario. Varijacije na temu su beskrajne. Zavisi koga šta usrećuje.

    ОдговориИзбриши
  8. "Tu, uz onaj nindža trening, možeš da razvijaš međusobni odnos do neslućenih granica."
    Sa ovim bih se delimicno slozila.
    U dobrom odnosu se uvek, nevezano za broj godina provedenih zajedno, pojavljuju neotkrivene stvari, i sto je jos bitnije zelja da se one istraze i razumeju.
    Samo, dobar odnos po meni ne zahteva to sto si ti nazavala nindza trening.
    Pre mozda penjanje uz planinu, ali ono koje oboje zele, a ne osecaju kao nametnutu obavezu.
    Da, penjanje je to sto je neophodno. U protivnom se pocnemo kretati krugovima, a svaki krug nas cini sve udaljenijim.

    A sto se tice scenarija, naravno da ih ima bezbroj i oni nisu nuzno vezani za krizu srednjih godina. Uostalom i ta kriza se pojavljuje u razlicito doba i iz razlicitih razloga moze da bude manje ili vise izrazena.

    Ja se recimo ne bih slozila sa onim sto je N. rekao da je brak predvidjen da traje dok deca ne stasaju i da se posle toga pojavljuje pitanje sta posle.
    To pitanje se pojavljuje nevezano od stasavanja dece i praznine koja se tada pojavljuje.
    Uostalom danas retko ko u cetrdesetim i pedestim ima decu koja su stasala (a ja pod tim podrzaumevam da mogu da vode samostalana zivot ako bi okolnosti od njih to zahtevale, mozda gresim...), a preispitivanja o odnosima, ljubavi, sreci, bolu, samoci, radosti, razumevanju, sumiranje do tadasnjih uspeha i neuspeha, se pojavljuju kao potreba, a trazenje odgovora nesto bez cega se ne moze ici dalje.

    ОдговориИзбриши
  9. Анониман2. мај 2012. 19:58

    Totalno slaganje sa Bocvenom. Do u zarez i tri tačke. Previše je lako voleti sebe i prepuštati se svojim željama, prohtevima, nagonima. Budi baja i izdrži bad times i padove.

    I nikad ne odustaj.

    ОдговориИзбриши
  10. Mudro zboriš, ali je sve to mnogo više spisak lepih želja nego životno ostvariv model. Pogotovo na jako duge staze.
    Zezali smo se oko Begbedea i onog da ljubav traje tri godine. Ta romantičarska ideja o srodnim dušama koje sa malo truda odjahuju u sumrak stvarno funkcioniše otprilike tri godine. Toliko je potrebno da prestanemo da se trudimo da budemo bolji nego što jesmo i pokažemo svoje pravo lice. Tu negde dodju i deca, a sa decom gomila obaveza i problema, svako misli da onaj drugi radi nedovoljno, živci se tanje, sex postaje ili rutina ili bojno polje, sebičluk ne priznajemo, ali ga u tuđim očima jako dobro prepoznajemo:) E tu se vidi ko je nindža, a ko mindža, da prostiš. Ako tu pogubiš tananu vezu sa samim sobom, a posledično i vezu sa partnerom, 10, 20 godina kasnije, kad deca odlepršaju (ma i ranije, čim izadješ iz fizičke faze odgoja), pa se pogledate u oči i kažete- Jbt, koji si sad pa ti? Tad je kasno. Tad je možda i bolje reći zbogom i probati sa nekim drugim. Ili prosto biti sam i u prijateljsko-erotskim vezama.
    Dakle, konstantan rad na sebi, pa onda na vezi...pa možda uspe, a možda i ne. Nije kraj sveta. Jedino si uvek nečije dete i nečiji roditelj i tu bi trebalo praviti najmanje grešaka, a najviše kompromisa. Sve ostalo (ljubavne i rođačke veze i prijateljstva) su promenljive kategorije. Dati sve od sebe, ali umeti da kažeš i ne, i sad je dosta.

    Stvarno je mnogo široka tema. Ovde se otvara pitanje društvenog obrasca u kome odrastaš, uloga koje se nameću i muškarcima i ženama, a ima, bre, nešto i u običnoj sreći! Nekome se nameštaju bolje karte nekome uvek mala dvojka:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ovo je bioodgovor Natali, pre nego se ubaci ovaj Anonimni:)

      Избриши
  11. Evo odgovor i tebi i anonimnom ;)
    "Da li odista smatrate da je slabost popuštanje pred iskušenjem? Ja vam kažem da postoje užasna iskušenja koja zahtevaju snagu, snagu i hrabrost, da bi im se čovek prepustio. Staviti čitav život na kocku zarad samo jednog trenutka, sve rizikovati u magnovenju - bilo da se radi o užitku ili moći - ne, u tome nema nimalo slabosti." O. Vajld

    ОдговориИзбриши
  12. @anonimni
    Budi baja i izdrži bad times i padove.

    I nikad ne odustaj.
    @bocvena
    Stvarno je mnogo široka tema. Ovde se otvara pitanje društvenog obrasca u kome odrastaš, uloga koje se nameću i muškarcima i ženama, a ima, bre, nešto i u običnoj sreći! Nekome se nameštaju bolje karte nekome uvek mala dvojka:)

    Zanimljivo mi je to kako se sva prica o krizi srednjih godina svela na pricu o braku, a kod vas dvoje i na to da se ostati u braku smatra uspehom, odnosno okoncati ga neuspehom.

    Drustveni obrasci,sreca? Ne, ne verujem u takve stvari. Meni to pre izgledaju kao izgovori i linija manjeg otpora. Pobuniti se protiv njih, ziveti po svojim nacelima, nema veze sa srecom, vec sa snagom karaktera.
    Ili ja patim od viska verovanja u mogucnosti na izbor, prisnost, ljubav...:)

    ОдговориИзбриши
  13. "Zanimljivo mi je to kako se sva prica o krizi srednjih godina svela na pricu o braku"- ti i N. ste je u svom razgovoru usmerili na tu stranu, a ja se potpuno slažem da je to samo jedan aspekt onoga čime su ljudi nezadovoljni kad krenu da svode račune. Čak ne ni presudan.

    "kod vas dvoje i na to da se ostati u braku smatra uspehom, odnosno okoncati ga neuspehom." Okončati loš brak nikad nije neuspeh, okončati dobar zbog iskušenja je podilaženje samom sebi. Ali čak ni protiv toga nemam ništa i nisam o tome ni pričala. Ti si se zapitala "da li je moguće da postoji odnos u kojem će uvek biti neotkrivenih strana, ma koliko godina proveli pored neke osobe." i ja sam rekla DA, ali da ne verujem u srodne duše koje čekaju samo na nas, apsolutno podudaranje i prepoznavanje idealne druge polovine, jer to je varljivo osećanje početka veze. Da verujem da je to dobar start, ali da bi trajalo 50 godina zahteva iskrenost prema sebi i trud. Ja to zovem ljubav i prisnost:) Da do kraja života kopaš po odnosu i ne daš mu da preraste u podrazumevanje. Ne mislim da je to lako i to je za mene vrhunska hrabrost. To naravno ne znači da sam ja sama tom zadatku dorasla:)))

    Ono o sreći... sreća je da budete zdravi, da ne bude rata, da ne propadne banka pa ne udari beda na vrata, da te ne udare kola...sve ono na šta ne možeš da utičeš, a može da vas stresira i stavi vas u situaciju da prebacujete odgovornost s jednog na drugo i zamrzite se u tom procesu. Jbg-a, živim u Srbiji, tu uvek ima nečeg što te keca spolja:)

    Ovo o društvenim obrascima sutra. Ja bih upravo da se ti obrasci redefinišujer idu u korist muškaraca, a mislim da nas podjednako guše,samo što muškarci vole da idu linijom manjeg otpora:)

    ОдговориИзбриши
  14. Dan kada sam rekla, da, bio je neverovatan sam po sebi. Naime nakon izgovorenih zaveta, Dusan je mrdnuo prvi put, samo da se javi da je prisutan. Da li sam tada mislila da je to za ceo zivot? Ne, nista nisam mislila, samo sam sledila nase zelje, a to je bilo vencanje, zajednicki zivot i dolazak bebe. Da li smo ikada bili spremni da ce nam sada u novembru biti 25 godina braka? Ne. Da li smo sa odgovornoscu i ljubavlju podigli njih dvoje? Da. U Srbiji, brale! Uspeh ravan trckaranju na Mesecu. Da li je njegov dijabet i moje ludiranje hormona vezano sa nasim brakom? Mozda, ali vise su ini razlozi u pitanju. Da li mislim da je on za ceo zivot? Volela bih. Razlog? Mnogo smo toga ulozili za ovih 25 godina, da bi ih se tako lako odrekla. Da, ja i posle 25 godina braka vidim onaj osmeh koji me je svojevremeno zaludeo, a tek poljubac pred spavanje... Ljubav? Navika? Sve zajedno? Rutina? Kad znas kako ces, mozes kako hoces:)))

    ОдговориИзбриши