среда, 29. јун 2016.

Crtice sa trčanja







- Dvoje sede na klupi.
 Oni ćute, ali njihova tela toliko glasno govore - "Šta ja ovde radim?!" 
 da mi je došlo da stanem  ispred njih i da im kažem:
 Bežite sa te klupe.
 Što pre. Ali svako na svoju stranu.
 Život je suviše kratak za takve stvari. 
 Za tišinu nerazumevanja. 


- Muškarci sa naramenicama su beskrajno smešni. 

- Pre neki dan sam shvatila, a danas i večeras samo potvrdila, 
  da definitivno nemam ni malo razumevanja za alkoholičare. 'Ladno 
  bih ih pustila da crknu.
- Slučajnosti su, izgleda stvari koje privlačimo vlastitim magnetnim 
  poljem. 

- Ruke imaju pamćenje.

- Serotonin proizveden tokom trčanja nije dovoljan da pobedi nemoć, 
  bes i strah, ali ne odustajem.


 I da, muzika









Нема коментара:

Постави коментар